Opcije su standardizovani finansijski derivati kod kojih je jedino cena neizvesna. To su ugovori (opcijski ugovori) koji su visoko standardizovani i zato se njima može trgovati.
Standard podrazumeva da se mora znati:
- na čega se opcija odnosi (akcija,roba kamatna stopa...),
- na koju količinu osnovnog fin. instrumenta se odnosi,
- dospeće,
- vreme i način isporuke.
Kada se govori o:
KOLIČINI: jedan opcijski ugovor se odnosi na 100 akcija.
VEKU TRAJANJA: to su finansijski ugovori koji imaju vek trajanja od 3 dana od datuma zaključenja do maksimalno 18 meseci, mada postoje izuzeci a to su dugoročne opcije leaps koje važe duže od 18 meseci.
DOSPEĆU: dospevaju trećeg radnog petka u mesecu i to je poslednji dan kada se mogu kupiti, prodati i realizovati.
POČETKU REALIZACIJE: postoje dve vrste: američka i evropska. Američka se može realizovati već prvog narednog dana a evropska se može realizovati tek mesec dana nakon isteka roka.
Opcije su kao finansijski instrumenti visoko standardizovani i jedino je cena neizvesna ali je zato rizik visok. KLIRING je zato jako važna karika koja omogućava da se sistem trgovanja opcijama ne uruši. Kliring je posrednik kao "prodavčev kupac" i "kupčev prodavac". Kliring je organizacioni deo berze finansijskih derivata koji povezuje kupca i prodavca i traži i od kupca i od prodavca garancije da će ispuniti obaveze prihvaćene u opcijskom ugovoru. Kliring pored garancije obezbeđuje multilateralnost. Mulateralnost znači da se uvek može naći opcijski ugovor i kupiti od bilo koga jer ima više učesnika a ne samo od onoga kome smo prodali.
Postoje dve vrste opcija:
- CALL: daje pravo vlasniku da osnovni instrument kupi po određenoj ceni.
- PUT: daje pravo vlasniku da osnovni instrument proda po određenoj ceni.
Opcija nosi mnogo veći prinos na ulaganje ali su opcije rizičnije jer imaju veći stepen leveridža, što znači da je veće učešće pozajmljenih sredstava. Veći je prinos ali i rizik je veći.
Opcije uvek imaju špekulativnu vrednost i kod njih se gubi samo ono što je uloženo. Kod fjučersa gubitak može značajno premašiti uloženi iznos.
Razlika između fjučersa i opcija je u gubitku. Kod fjučersa se može izgubiti znatno više od onog što je uloženo dok se kod opcija gubi samo ono što je uloženo.
Posted to Generalna
01/14/2009
Edit
Učesnici ili partneri u fjučers ugovorima u tržišnim operacijama na fjučers berzama su privredni subjekti koji se pomoću fjučers ugovora žele osigurati od kursnog rizika tzv. hedgers-i i veliki broj špekulanata tzv. traders-i.
Hedgers-i su učesnici koji žele da se zaštite od rizika promena kurseva i kamatnih stopa efekata. U ovu grupu spadaju razne firme, izvoznici, banke i svi drugi privredni subjekti preduzetničkog karaktera.
Traders-i su svi oni učesnici na fjučers berzama čija je osnovna aktivnost usmerena na ostvarivanje što većeg profita iz osnova špekulativnih poslova i često organizovanom i namernom pomeranju kursa na gore ili na dole.
Vrste fjučers ugovora
Sa aspekta roka na koji su emitovane obveznice i drugi efekti koji su predmt kupoprodaje na fjučers tržištima, svi fjučers ugovori mogu se svrstati u dve grupe:
kratkoročni fjušers ugovori i
dugoročni fjučers ugoovori.
Na fjučers tržištu se putem kratkoročnih fjučers ugovora kupuju i prodaju na termin sve vrste kratkoročnih obveznica, eurodolarski depoziti i drugi kratkoročni efekti i to po kamatnim stopama koje se između kupca i prodavca utvrđuju u momentu sklapanja ugovora.
Dugoročni fjučers ugovori za razliku od kratkoročnih, predstavljaju onu vrstu fjučers ugovora kojima se kupuju i prodaju na termin sve vrste efekata sa fiksnim prihodom, odnosno, sve vrste obveznica dugoročnog karaktera.
Posted to Generalna
01/14/2009
Edit
Fjučers predstavlja kupoprodajni ugovor, tj. sporazum između dva partnera da kupe, odnosno, prodaju određenu količinu tačno utvrđenih i standardizovanih berzanskih efekata, a pre svega obveznica jednog budućeg, tačno utvrđenog dana, i to po kursu ili ceni koja je ugovorena u vreme sklapanja ugovora. Nema nikakvog plaćanja bilo kakvih obaveza u vreme potpisivanja ugovora, niti se efekti - fin. instrumenti, koji su predmet ugovora tada fizički prenose.
Fjučers ugovori se zaključuju na specijalizovanim fjučers berzama od kojih su najpoznatije:
- International Monetary Market (IMM),
- The Chicago Board of Trade (CBT) i
- London International Financial Future Excange (LIFFE).
U vreme sklapanja ugovora nema fizičkog prenosa efekata - obveznica koje su predmet ugovora, nego se samo stvara pravo ili obaveza da se određeni efekat kupi ili isporuči na neki budući dan, fiksno utvrđen u ugovoru. Ovo znači da se oba partnera izlažu riziku nesolventnosti, pošto obaveza iz ugovora iz bilo kojeg razloga, može biti neizvršena. To je razlog što se Fjučers ugovori se ne sklapaju direktno između kupca i prodavca nego posredstvom kliringa, tzv. Clearing House. Kada dva partnera postignu sporazum, tada oni, svaki za sebe, prenose uslove ugovora na Clearing House, koja je onda službeni partner i za kupca i za prodavca.
Fjučers ugovori imaju svoju cenu, odnosno, svoj kurs. U zavisnosti od promene tog kursa kupci i prodavci mogu ostvariti određenu dobit ili pak gubitak. Kao dodatna garancija da će obaveze iz ugovora biti izvršene služi i to što Clearing House svakodnevno za svaki fjučers ugovor evidentira koliki je toga dana bio gubitak ili dobitak.
Posted to Generalna
01/14/2009
Edit
Berze su organizovana akcionarska društva. Berze obezbeđuju likvidnost trgovine i obezbeđuju formiranje cene akcija korporacije. Što je berza likvidnija, odnosno, što ima veći obim trgovine, tj. protok novca, to je jača. Berze takođe rade za profit i da pokriju svoje troškove.
Berze korporacijama postavljaju USLOVE za primanje na listing njihovih akcija, i to:
- redovno finansijsko izveštavanje (kvartalno),
- dužina postojanja korporacije,
- vrednost korporacije (na primer, da im je akcijski kapital veći od određene sume koje berza propiše),
- obim trgovine (korporacija mora stalno da napreduje, prvo da se pojavi na nekoj manjoj berzi pa da ide na veću, pa još veću...)
Redosled berzi prema obimu trgovine - prometu:
- NYSE
- TOKYO
- NASDAQ
- LONDON
- FRANKFURT
Njujorška berza je ubedljivo najjača berza po obimu trgovine i ima promet kao sve ovde navedene berze zajedno.
Mane za korporaciju pri poslovanju na berzi su:
- povećava se birokratija i rastu troškovi,
- mora se vršiti revizija knjigovodstvenih izveštaja,
- povećava se papirologija,
- javljaju se troškovi za listing, odnosno, listiranje akcija te korporacije na datoj berzi.
Posted to Generalna
01/14/2009
Edit
Postoje određene razlike između Akcije kao reprezenta efekata sa varijabilnim prihodom i Obveznice kao reprezenta efekata sa fiksnim prihodom.
Najvažnije od mnogobrojnih razlika su sledeće:
Obveznica je za eminenta efekata dužničkog karaktera, a Akcija vlasničkog karaktera.
Obveznica se stiče u posed isplatom u gotovu kupoprodajne cene, a Akcija se može steći uplatom u gotovu ili tzv. aportom-pravom ili stvarima.
Akcije se na tržištu mogu prodavati al pari - po nominalnoj ceni, sub pari - nešto ispod nominalne cene, a samo retko i izuzetno i po nominali, što nije karakteristika za Obveznicu na tržištu kapitala.
Obveznica, čiji kurs u principu zavisi od kamate na tržištu novca i kapitala, ne obezbeđuje vlasnika od posledica inflacije dok Akcija zahvaljujući tržišnoj revalorizaciji imovine akcionarskog društva mehanizmom cena, obezbeđuje svog vlasnika od posledica inflacije.
Posted to Generalna
01/14/2009
Edit
Obveznice su:
- visokostandardizovane hartije od vrednosti,
- instrumenti duga,
- način da se novac pozjami/plasira.
PODELA obveznica
1. Prema načinu isplate kamate
KUPONSKE obveznice: kod ovih obveznica se više puta u toku vremena trajanja obveznice isplaćuje kamata na osnovu kupona a na kraju perioda dospeća obveznice se isplaćuje i glavnica. Zovu se kuponske jer su ranije bile u štampanom obliku i sadržale su prave kupone koji su se otcepljivali i nosili na naplatu. Najuobičajnije su polugodišnje kuponske obveznice.
BEZKUPONSKE (zero coupon bonds) obveznice: sve obveznice u Srbiji su bezkuponske i one se još nazivaju i diskontne obveznice. Nemaju posebnu kamatu, kroz diskont kupovne cene se određuje kamatni iznos. Kamatni prinos se ostvaruje kroz diskont na kupovinu pa se zato nazivaju diskontne.
2. Prema trajanju (dospeću glavnice):
- Sa fiksnim trajanjem: u trenutku emitovanja obveznica ima fiksni rok trajanja (5, 10... godina)
- Obveznice koje se mogu povući prevremeno (konvertibilne i opozive)
KONVERTIBILNE obveznice se mogu konvretovati u akcije firme i za njih se dobija određeni broj akcija. Mogu se konvertovati u akcije u svakom trenutku i time možemo dobiti povoljnije zaduživanje. Kod konvertibilnih obveznica se najčešće daje manja kamata nego kod običnih a njihova cena-kamata se formira preko posmatrane špekulacije što je jako teško izračunati.
OPOZIVE obveznice: korporacija koja ih emituje može da opozove tj. skloni sa tržišta ako se uslovi na tržištu promene, na primer, promeni se politika kamatnih stopa. Opozive obveznice predstavaljaju skuplji vid zaduživanja.
3. Prema ročnosti (vremenu trajanja ugovora):
- kratkoročne obveznice ( do jedne godine)
- srednjeročne obveznice (od jedne do pet godina)
- dugoročne obveznice (preko pet godina)
4. Prema izdavaocu:
- državne obveznice: emituje ih ministarstvo u čijem nadzoru je trezor, na primer, ministarsvo finansija,
- municipalne obveznice: to su ustvari opštinske-gradske obveznice i obično im je kamatni prinos manji jer se njihovom kupovinom ostvaruju određene poreske olakšice,
- korporativne obveznice: najčešće ih emituje korporacija, mogu biti finansijske i industrijske.
Posted to Generalna
01/11/2009
Edit
Sa aspekta vlasništva, sve akcije možemo svrstati u 2 osnovne grupe:
- akcije koje glase na donosioca i
- akcije koje glase na ime.
Za isplatu dividende, vlasnik akcije koja glasi na donosioca u nekim slučajvima i vlasnik akcije koja glasi na ime, mora uz zahtev za isplatu dividende da podnese i odgovarajući kupon za dividendu koja dospeva.
Kod akcije koja glasi na ime, vlasnik akcije mora biti unet u popisnu knjigu akcionarskog društva. Prenos akcionarskih prava iz akcije koja glasi na ime vrši se indosiranjem tih prava na novog vlasnika i zabeležbom prenosa u popisnoj knjizi akcionarskog društva.
Sa aspekta prava, sve akcije možemo svrstati takođe u 2 osnovne grupe:
- obične i
- povlašćene, odnosno, preferencijalne akcije.
Obične akcije predstavljaju onu vrstu akcija koje vlasniku garantuju ostvarivanje i realizaciju svih materijalnih i nematerijalnih prava iz akcije.
Preferencijalne ili tzv. povlašćene akcije imaju povlašćeni položaj u odnosu na obične i to uglavnom kod isplate dividende. Dividenda na ovu vrstu akcija je u principu unapred garantovana, poznata i određena u procentima ili na neki drugi način, u odnosu na nominalnu vrednost akcije.
Konvertibilne povlašććene akcije predstavljaju takvu vrstu preferencijalnih akcija koje se mogu konvertovati po želji vlasnika u obične akcije pod određenim, unapred poznatim uslovima.
Sa aspekta prava glasa sve akcije možemo podeliti na akcije klase ''A'' i akcije klase ''B''. Akcije klase ''A'' nemaju glasačko pravo, ali zauzvrat imaju prednost kod naplate dividende nad akcijama klase ''B''. Akcije klase ''A'' ne mogu nikad preći i ni pod kojim uslovima dobiti karakter akcija klase ''B''.
Sa aspekta garantovanja dividende sve akcije mogu biti sa garantovanom i bez garantovane dividende: akcije sa garantovanom dividendom su ona vrsta akcija kod kojih isplatu dividendi garantuje neka druga firma ili banka, ali nikada akcionarsko društvo koje ih emituje.
Sa aspekta prava kupovine sve akcije mogu se podeliti na otvorene i zatvorene. U otvorene akcije ulaze sve one akcije koje su namenjene tržištu kapitala u smislu kupoprodaje, a u zatvorene akcije ulaze sve one čija je emisija i kupoprodaja ograničena samo na postojeće akcionare i između njih.
Posted to Generalna
01/11/2009
Edit
Osnovni reprezent efekata sa varijabilnim prihodom je akcija koja simbolizuje vlsništvo
- nad određenim delom kapitala i
- nad određenim delom imovine (suvlasništvo).
Akcionarska društva predstavljaju takve privredne subjekte koji su u registar upisana sa tačno određenim iznosom osnivačkog-akcionarskog kapitala uplaćenog od strane akcionara-vlasnika akcija. Osnivanje akcionarskog društva se ostvaruje emisijom i plasmanom akcija. Na taj način akcionarsko društvo dolazi do osnivačkog kapitala kao osnovnog uslova za osnivanje jednog privrednog subjekta.
Prvo emitovane akcije se nazivaju osnivačke akcije i samo kod ovih akcija prva prodajna vrednost se poklapa sa nominalnom vrednošću. Svaka dalja emisija vrši se radi povećanja osnivačkog kapitala, a akcije kojima se to ostvaruje nazivaju se novim akcijama ili mladicama. Te akcije se uvek prodaju po ceni koja je veća od nominalne. Razlika između nominalne i prodajne vrednosti naziva se ažio akcije i u celini se uplaćuje u rezervni fond akcionarskog društva. To praktično znači da kapital ostvaren prodajom novih akcija se deli na:
nominalni iznos kapitala kojim se uvećava osnivački kapital akcionarskog društva
ažio, kojim iznosom kapitala se uvećava rezervni fond akcionarskog društva.
Sva prava iz akcije se mogu podeliti na dve vrste: nematerijalna i materijalna.
U nematerijalna prava, koja su u većem broju slučajeva važnija od materijalnih, pa s tim u vezi predstavljaju veći motiv za kupce akcija, spadaju:
pravo učestvovanja u radu skupštine akcionara,
pravo odlučivanja o svim pitanjima na skupštini akcionara i
pravo dobijanja svih poslovnih informacija od poslovne i rukovodeće strukture akcionarskog društva.
U materijalna prava spadaju:
pravo na srazmeran deo ostvarene dobiti akcionarskog društva,
pravo ''preče kupnje'' novoemitovanih akcija-''mladica'' i
pravo na srazmeran deo likvidacione mase u postupku likvidacije akcionarskog društva.
Posted to Generalna
01/10/2009
Edit
Svrstavanje i podelu svih hartija od vrednosti moguće je izvršiti na više načina i to:
- prema vrsti inkorporiranog prava,
- prema funkcijama hartija od vrednosti u privredi,
- prema vrsti prihoda,
- prema dospelosti,
- prema mestu plaćanja,
- prema valuti,
- prema izdavaocu.
Od svih kriterijuma po kojima se vrši podela hartija od vrednosti najvažniji su: način određivanja imaoca prava i prirode prava koje je sadržano (inkorporirano) u nekoj hartiji.
Prema načinu određivanja poverioca u ispravi, hartija od vrednosti može da glasi: na ime (retka hartija), na donosioca, po naredbi i može da bude mešovita i alternativna kada se, pored imena naznačenog na hartiji, unosi i klauzula na donosioca.
Hartija od vrednosti na ime predstavlja ispravu u kojoj je, prilikom njenog izdavanja, tačno naznačeno ime lica ili naziv firme poverioca, odnosno, vlasnika. Kod hartije od vrednosti koja se po zakonu smatra hartijom po naredbi (menica), pored imena mora stajati klauzula "ne po naredbi".Ova hartija ima ograničenu sposobnost cirkulacije zbog komplikovanosti prenosa prava , mogućnosti prigovora izdavaoca, potrebe dokazaivanja osnova sticanja i slično.
Hartija od vrednosti po naredbi je praktično novi oblik hartije od vrednosti kojim se otklanjaju svi nedostaci izraženi kod hartije od vrednosti na ime. Hartija od vrednosti po naredbi je isprava kao i hartija na ime, s tom razlikom što je kod njenog izdavanja ugrađena dodatna klauzula "ili po naredbi". Na ovaj način izdavalac hartije se obavezuje da će svoju obavezu plaćanja izvršiti licu na koje svoja prava iz hartije ono prenese.
Hartija od vrednosti na donosioca je pismena isprava koja, pored drugih bitnih karakteristika i sastojaka, sadrži u sebi označenje da se radi o hartiji na donosioca. Ova hartija se odlikuje velikom sposobnošću cirkulacije.
Hartija od vrednosti prema prirodi prava , sadržanog u hartiji, može biti:
- stvarnopravana hartija od vrednosti: ona sadrži određeno stvarno pravo na pokretnim stvarima, koje se može koristiti samo na osnovu te harije kao npr. založnica, skladišnica i slično.
- obligaciona hartija od vrednosti: ona inkorporira određenu obligaciju čiji je sadržaj neko potraživanje, najčešće izraženo u izvesnoj svoti novca. U obligacione hartije od vrednosti spadaju: ček, menica, obveznica, blagajnički zapis i drugo.
- hartija sa pravom učešća: ona sadrži pravo članstva njenog vlasnika u nekom pravnom licu. Najtipičniji primer za ovu hartiju od vrednosti je akcija ili deonica.
Posted to Generalna
12/30/2008
Edit
Hartije od vrednosti predstavljaju dokumente kojima se obećava isplata novca, kamate, zarade ili dividende.
Hartije od vrednosti u užem smislu su investicioni instrumenti, odnosno, one hartije od vrednosti kod kojih postoji rizik ulaganja koji se kompenzuje potencijalnom zaradom. U ovoj grupi hartija od vrednosti nalaze se akcije, obveznice, opcije i drugi finansijski derivati. Ove akcije su izraz vlasničkog (akcije) ili indirektno vlasničkog (opcije) ili kreditnog (obveznice) aranžmana. One se prodaju i kupuju na specijalizovanom finansijskom tržištu tj. tržištu kapitala i predstavljaju najznačajniju grupu finansijskih instrumenata kojima se trguje na finansijskim tržištima.
U širem smislu, hartijama od vrednosti pripadaju i instrumenti kredita i plaćanja, kao što su čekovi, menice, skladišnice, konosmani i slično.
Prema propisima Republike Srbije hartije od vrednosti može emitovati savezna država, republika članica, pokrajina, grad, opština i drugo pravno lice.
Svaka hartija od vrednosti mora da poseduje određena svojstva, odosno, mora da ispuni 3 USLOVA:
da je u pisanoj formi,
da je u toj ispravi sadržano neko građansko (najčešće) imovinsko pravo,
- da je postojanje i ostvarenje imovinskog prava povezano sa postojanjem hartije od vrednosti.
Hartije od vrednosti u savremenom prometu mogu da igraju razne uloge i da se pojave kao sredstva plaćanja kredita, obezbeđenja potraživanja, robnog prometa i slično.
Svaka hartija od vrednosti mora da sadrži 5 ELEMENATA:
- oznaka vrste hartije od vrednosti,
- naziv i sedište izdavaoca hartije od vrednosti,
- tačno utvrđenu obavezu izdavaoca hartije od vrednosti,
- mesto, datum, i serijski broj izdavanja hartije od vrednosti,
- potpis izdavaoca hartije od vrednosti.
Posted to Generalna
12/30/2008
Edit
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.
Posted to Generalna
12/30/2008
Edit